Srodne duše pojavljuju se u različitim oblicima, a svima im je jednaka svrha: navesti te na osobni rast. Pojave se poput krila za koja nisi ni znao da ti trebaju, a vinula su te u visine o kojima nisi ni sanjala da ćeš ih za ovoga života vidjeti. Zvijezde su se uskladile jer su znale da smo se odabrale kako bi proživjele ovaj život zajedno – spojenih srca i duša.
Naizgled istovjetna drugim djevojčicama, no ipak drugačija, za ovaj svijet nesavršena, a za mene posebna. Ona je djevojčica s velikim srcem, čiji je um prožet svemirom punim snova i neispričanih priča. Njezin duboki pogled kao da prožima svaku stanicu u mome tijelu. A tek suze u njenim bolnim očima i drhtaj usana! Kako li samo glasne mogu biti neizgovorene riječi! Čovječe, ma da si od kamena, toliko te jako može dotaknuti da se u tren pretvoriš u prah. Osjetljiva je. I najmanje sitnice povrijede je. Jaka je. I najmanje sitnice usreće je. Duboko svjesna svakog živog bića u njezinoj blizini, srca punog emocije za sve. Njezina je ljubav čista kao suza, ništa čovjek iskrenije doživio nije. U njezinom malom srcu kao da nema mjesta negativnim emocijama. To je nepoznanica u njezinom svijetu. Svoju ljubav ne može iskazivati velikim riječima. Pruža je kroz tihi dodir duša, pogledom kojim razumije bez objašnjenja i najtoplijim zagrljajem kojim liječi bez riječi.
Posramljeno stojim ispred Tebe jer sam Te iz vlastitog neznanja uspoređivala s drugom djecom, naš odnos s odnosima druge braće i sestara. Boljeli su me trenutci kada sam dozivala Tvoje ime pozivajući Te u igru, a Ti se nisi ni okrenula. Prolazila bi pored mene kao da ne postojim. Ma koliko god sam se trudila, jednostavno nisam mogla doprijeti u Tvoj svijet. Toliko me to lomilo da sam sama sebe uvjerila da sam kao sestra podbacila.
Danas, kada poznajem Tvoj svijet, najponosnija sam sestra i zahvalna sam Ti da si baš takva kakva jesi. Ti si razlog zašto sam osoba kakva jesam. Imati Te za sestru moja je najveća privilegija. Natjerala si me da budem samouvjerena i jaka koliko god me ostali uvjeravali u suprotno. Naučila si me pomnije gledati svijet oko sebe. Da i empatija nije tako loša stvar, već odlika onih najhrabrijih.
Tvoja sam luka, a Ti si moje more. Tebi pružam sigurnost i mir, a Ti meni slobodu koja me uči da živim u svakom trenutku prvenstveno zbog sebe same. Znam da ćeš me još puno toga naučiti, ali isto tako sigurna sam da ću Te uvijek čekati kada vjetrovi života uznemire Tvoje more te Ti spremno pružiti utjehu i mir.
Vjerujem da Te u životu čekaju još mnoge prepreke, no ja Ti čvrsto obećavam da ćemo kroz njih ići zajedno, rame uz rame, držeći se čvrsto za ruke. Baš onako kako to sestre rade.
Ove retke posvećujem svojoj sestri i svim čistim dušama u spektru autizma.
(tekst i fotografija: Tara Turković Fejzić, 3. o)
Učenica Srednje škole Mate Blažine Tara Turković Fejzić literarnim radom Svim čistim dušama… ostvarila je plasman na županijsku razinu Smotre LiDraNo 2024. godine i predložena je za sudjelovanje na državnoj razini Smotre. Mentorica je Branka Komljenović, prof.
