Učenje istraživanjem i praktičnim radom

Uz voditeljice Noemi Matić (2. f) i Lanu Batelić (3. o) slušatelji su uživali  u još jednoj epizodi emisije Give me a break.

Noemi i Lana u drugoj su temi raspravljale o učenju praktičnim radom u usporedbi s učenjem napamet. Zaključile su kako praktičan rad i istraživanje rezultira dugoročnim upamćivanjem gradiva te kako bi se takav način učenja trebao unijeti u većinu predmeta.

A što Medijska skupina Flacius misli o tome?
Činjenica je da i dalje mnogo učenika uči samo za test, bez prevelikog zanimanja za gradivo i želje za njegovim upamćivanjem, a projekt Škola za život bezuspješni je pokušaj motiviranja učenika upravo za to.

Hrvatske škole imaju previše predmeta, previše gradiva koje učenici moraju naučiti, dok se od njih paralelno očekuje da imaju svoje slobodno vrijeme, imaju hobije, bave se sportom i imaju dovoljno sna, balansirajući to sa zdravom prehranom. Ovo zvuči kao sistem za pregorijevanje, zar ne?
Škole bi trebale bolje organizirati važnost gradiva i predmeta, promijeniti način pristupanja gradivu i pustiti učenike da istražuju znanje, a ne samo kopiraju slajdove u svoje bilježnice. Satovi bi se trebalo sastojati od više interaktivnog razgovora. Zatvorimo prezentacije, otvorimo mozgove. Više pokusa i životnih primjera, više terenskih nastava, manje sjedenja.
Izbacimo klupe, izbacimo stolice, uvedimo strunjače, uvedimo sjedenje u krug; zajednički dolazak do rješenja, više timskog rada, više socijalizacije. Praktičan rad rukama, povezivanje, tijelo pamti više od očiju, znanje će učenicima preći u naviku.
Nekada su se ljudi i djeca osjećali privilegirano ako su mogli učiti i pohađati školu. Danas većina djece to smatra kaznom, nečime što moraju proći, no da se njih pita ne bi prišli ni blizu školi. Primijetimo li kako se tijekom godina razvijao promet, arhitektura, poslovi, tehnologija, samo je škola ostala ista. Rad na nastavi mora se prilagoditi 21. stoljeću kako bi se djeca opet osjećala privilegirano odlaziti u školu, kako bi htjela razvijati svoje vještine i znanje.
Zato je najbitnije unijeti reforme u školske sustave, možda čak i ukinuti ocjene ili testove, no svakako postići učenje iz želje i volje u odnosu na učenje za ocjenu i testove.

                                                                                                                                                   (tekst: Lana Batelić, III. o; fotografija: Radio Labin)